| Ovo smo mi |
|
|
| Napisao Jelena Tomić |
| utorak, 05 maj 2009 18:31 |
Svako ko kroči u Erdevik, prvo što primeti je naš divni park, a onda isto tako lepe zgrade koje se ređaju po njegovom obodu. Jedna od njih je i naša škola, Osnovna škola „Sava Šumanović“. Ime je dobila po poznarom ekpresionističkom slikaru iz Šida. Sam prilaz školi izgleda se stopio s parkom, prepun je zelenila, iz kog, strpljivo čeka da bude otkrivena crvena zgrada škole.Svi koji su oškrinuli vrata naše škole, nisu skrivali svoje iznenađenje i oduševljenje, jer kako kažu nisu tako zamišljali seosku školu. Pa kako i ne bi jer naša škola izgledom i onim s čim raspolože ne treba da se postidi niti jedene lepo uređene gradske škole. Ono čime možemo da se ponosimo je, svakako, lep prostor unutar zgrade koji je dobro opremljen i lepo uređen. Pored savremeno opremljenih kabineta, tu je još medijateka, biblioteka, najmodrenije uređen kabinet informatike, te velika i dobro osvetljena fiskulturna sala. U dvorištu iza školske zgrade su uređena igrališta presvučena najfinijim slojem zaštite, na kojim vreme provode i sadašnji i bivši učenici škole. Zvuk školskog zvona označava početak novog dana za 350 učenika škole kojima je ovo drugi dom u kojem se osposobljavamo za kreativne, preduzimljive i sposobne ljude, a u tome nas vodi, usmerava i podučava 35 nastavnika i njih petnestak još za koje kažemo da su nenastavno osoblje. Škola je posebna i po tome što je prožima duh multikulturalizma i uvažavanja različitosti jer se u njoj odvija nastava i na slovačkom jeziku do četvrtog razreda. S nimalo manje lepote ne mogu se opisati i naše područne škole u selima Bingula i Ljuba, u kojima se nastva odvija u kombinovanim odeljenjima jer je dece, nažalost, sve manje. Jeste da je teško biti objektivan jer i mi smo deo ove škole i svim srcem je volimo. Zato je najbolje reći: „Posetite nas da se upoznamo, družimo i razmenjujemo iskustva i znanja!“ Ovo su o svojoj školi napisale učenice VIII razreda a ostali su dodali: Marija: Posle nastave možemo učestvovati u radu hora, tamburaškog orkestra, folklora, različitih sekcija, a ko voli da piše, u redakciji za školski časopis „Đačko pero“. Ono što se posebno ističe u našoj školi je znanje učenika. Redovno učestvujemo na takmičenjima i često u školu donosimo pohvalnice i diplome za osvojena mesta. Nastavnici su korektni, pa uspevamo da se dogovorimo: da učimo ali i da se zabavljamo. Mi učenici, možemo da dajemo svoje predloge, kritike i sugestije koje se često prihvataju. U mojoj školi je lepo. Neću Vam više pisati o svojoj školi. Dođite i uverite se sami. : Daniel: Moja škola je prava I na času niko ne spava. Marijana: Tu su mali prvaci I stariji đaci. Ima poneki šapat i tajna a svaka je bajna. Svetlana: Sve u svemu u moju školu Idu samo dobra i deca puna dara, Pa kako i ne bi kad nose Ime velikog i nadaleko poznatog slikara. Volimo mi školu ovu I drage nam učitelje Što nas uče i podižu Da u životu bude bolje. Slažemo se sa drugovima U školi je lepo svima Pomažemo jedno drugo Da drugarstvo bude dugo. |
